
Žetelačke svečanosti održane u Sajanu
On 1 jula, 2017 by Aleksandra DjuranU organizaciji KUD-a “Adi Endre” i MZ Sajan organizovane su 21. Severnobanatske žetelačke svečanosti.Cilj manifestacije je da se očuva tradicija ručne kosidbe hlebnog zrna. Svečanom otvaranju prisustvovali su svi učesnici koji su uživali u nastupu folklornih grupa.
-Osim očuvanja tradicije tu je pozitivan mit koji se vezuje za žetvu odnosno za hleb. Mnogi kažu da tradiciju ne treba samo negovati nego i živeti. Teško je zamisliti danas da se žetva obavlja kao pre mnogo godinu. Ipak, treba poštovati naše pretke koji su se mnogo više mučili nego mi danas – istakao je Imre Kabok, član Gradskog veća.
Manifestaciju su podržali Grad Kikinda i dva pokrajinska sekretarijata za obrazovanje , propise, upravu i nacionalne manjine i kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama.
-Žetelačke svečanosti neguju tradiciju ručne žetve. U davnašnje vreme žito se jedino tako skidalo sa njiva stoga je ova manifestacija još značajanija jer upoznaje mlade sa običajima – rekao je Jožef Kabok, pomoćnik pokrajinskog sekretara za visoko obrazovanje i naučno-istraživačku delatnost.
Organizatori ističu da je ovo prilika da se razmene iskustva i učvrste prijateljstva sa učesnicima manifestacije koja je međunarodnog karaktera.
-Osim što stičemo nove prijatelje , negujemo dobre odnose sa starim. Trudimo se da iskoristimo svaku priliku da se udruže sva komšijska sela i narodnosti. Tu su naše komšije iz Iđoša, kao i gosti iz inostranstva – napomenuo je Kornel Apro, predsednik MZ Sajan.
Među 13 ekipa bilo je i gostiju iz Mađarske i Rumunije, kao i žetelaca iz Iđoša, Crne Bare, Sente, Subotice. Najživopisniji kosac bio je 64-godišnji Jene Gal iz mesta Rakocifalva iz Mađarske. Sa svojom ekipom prvi put je učesnik sajanskih svečanosti.
-Imamo udruženje koje je posvećeno očuvanju tradicije i ovo je mali deo onoga što radimo. U mojoj ekipi jedino ja znam ručno da kosim žito. Kosu sam nasledio od dede koji je sa njom radio. Stara je sto godina i ima graničnik koji ne dozvoljava da žito odlazi na sve strane. Na taj način olakšava se posao onima koji ga kupe u snopove – objasnio je Jene Gal .
Najstariji učesnici bili su 81- godišnji Ileš Kiraj, koji je kosio žito i njegova supruga Ana Kiraj stara 83 godine koja je pomogla u vezivanju žita u snopove. Zajedno slične manifestacije posećuju već dve decenije.
-Nekada se ustajalo u četiri ujutro i kretalo na žetvu. Radilo se dok ne padne mrak, a za vreme ručka bilo je odmora od sat vremena. Mlađi imaju želju da nauče da kose žito ručno, ali kada probaju jednom više ne pokušavaju jer im je teško, a imaju i mašine da ih zamene – rekao je Ilaj Kireš.
Da bi kosci imali snage da čitav dan rade, pripremao se žetelački fruštuk koji je i ove godine bio veoma sličan onom kada se hlebno zrno skidalo sa njiva ručno.
-Pripremila sam hranu od kukuruznog brašna i slatki kolač sa pekmezom. Za žetvu je trebala snaga tako da su kosci uvek dobro jeli i to slaninu, baren krompir i barena jaja uz domaći hleb– priča Estel Fekete.
Estel je rame uz rame sa ostalim takmičarima kosila žito. Najmlađi učesnik bio je petogodišnj Teodor Fekete iz Sajana.
You may also like











